Glaukom, prema nekim procjenama, ima više od 60 miliona ljudi na svijetu i on predstavlja jedan od glavnih uzročnika sljepila na svetu. Međutim, veliki broj ljudi i ne zna da ima glaukom jer nema nikakve simptome zbog čega je glaukom poznat pod nazivom „tihi ubica vida“. U nastavku teksta pročitajte sve o tome šta je glaukom, kako nastaje, koji su faktori rizika za njegov nastanak, kao i to na koji način se glaukom liječi.
Glaukom je oblik optičke neuropatije, odnosno zajednički naziv za veliku grupu bolesti oka koje imaju jednu zajedničku karakteristiku: povećanje očnog pritiska koje postepeno dovodi do oštećenja očnog živca. Kao posljedica toga javlja se oštećenje u vidnom polju koje može dovesti do potpunog gubitka vida i sljepila.
Tokom glaukoma dolazi do postepenog i progresivnog propadanja vlakana očnog živca i ispočetka polaganog topljenja vidnog ostrva (vidnog polja). Na kraju, glaukom dovodi do sljepila pošto više nema vlakana koja bi provodila vidnu informaciju iz oka prema mozgu.
Postoji više vrsta glaukoma, osnovna podjela je prema građi komornog ugla gdje se dijela na glaukom otvorenog i zatvornog ugla. Druga podjela koja se često govori je podjela na sekundarni i primarni glaukom. Sekundarni glaukom znači da je oko oboljelo od drugog oboljenja i da je kao posledica toga došlo do razvoja visokog očnog pritiska. Uzak komorni ugao može da dovede do otežanog oticanja očne vodice i samim tim nekada do aktunog rasta očnog pritiska što je hitnoća u ofatalmologiji.
Kako je najčešće glaukom bez simptoma u samom početku razvoja bolesti, jedini ispravan način da se na vrijeme dijagnostikuje početni glaukom je oftalmolški pregled. Od dodatnih testova za glaukom se najčešće koriste OCT, pregled vidnog polja i gonioskopija.
Glaukom je bolest koja je često povezana sa povišenjem očnog pritiska. Kada je povišen očni pritisak obično se radi o otežanom oticanju očne vodice iz oka, a riješe o povećanoj proizvodnji očne vodice. Očni pritisak mora biti u onim vrijednostima koje ne ugrožavaju krvotok na nivou očnog živca. Znači našim očima treba stabilan pritisak koji niti je previsok niti je prenizak. Za većinu ljudi normalne vrijednosti intraokularnog pritiska definisane se između 10 i 21 mmHg i variraju u toku dana.
U oku se neprestano odvija cirkulacija očne vodice i na taj način se održava stalni intraokularni pritisak. U situacijama kada je cirkulisanje očne vodice smanjeno ili je potpuno onemogućeno, tečnost se nagomilava u oku, što dalje vodi stvaranju pritiska koji štetno utiče da očni živac. Oštećenje očnog živca se ispoljava polako, postepenim promjenama u vidnom polju. Najpre, oštećenje se odnosi samo na periferni vid, na njegovo suženje, dok je centralni vid neoštećen. Kako bolest napreduje, polako počinje da utiče i na centralni vid, a kasnije može dovesti i do potpunog gubitka vida.
Dakle, glaukom obuhvata nekoliko segmenata:
Kao najznačajniji faktori rizika za nastanak glaukoma izdvajaju se:
Pojednostavljeno, postoji nekoliko različitih vrsta glaukoma:
Veliki broj osoba koje imaju primarni glaukom otvorenog ugla ne znaju da imaju bilo kakvo očno oboljenje. Ovaj oblik glaukoma je asimptomatski, postepeno dovodi do gubitka perifernog vidnog polja, a kada se jave prvi simptomi, očni živac je već dosta oštećen.
Glaukom zatvorenog ugla je karakterističan po trenutnim, izuzetno jakim simptomima, kao što su bol u oku, zamućen vid, mučnina, povraćanje i glavobolja. Simptomi mogu proći sami, nakon nekoliko sati, a kasnije se ponovo pojaviti. Postoje situacije kada ovi dramatični simptomi izazovu ozbiljna oštećenja vida nakon samo jednog napada.
Kada je riječ o sekundarnom glaukomu, on se javlja kao posljedica neke povrede oka ili posljedica nekog oboljenja oka kao što je katarakta, tumor, šećerna bolest, zapaljenskih bolesti oka i slično.
Glaukom normalnog pritiska, odnosno glaukom bez povišenog očnog pritiska je specifičan tip glaukoma: očni pritisak ima mjerene vrijednosti koje su u granicama normale a pored toga, dolazi do oštećenja očnog živca. Često je razlika između stvarnog pritiska i izmjerenog zbog prevelike debljine rožnjače što se obavezno treba uzeti u obzir.
Pored navedenih vrsta glaukoma, postoji još jedna koja je retko javlja. To je kongenitalni glaukom i nastaje pri rođenju, kao posljedica uskog ugla ili nekog drugog defekta u komornom uglu. Češće se javlja kod dječaka a oko koje ima glaukom je najčešće veće, bjeličasto zamućeno.
Kao što smo već rekli, glaukom je podmuklo očno oboljenje koje se javlja postepeno, i vrlo često, bez ikakvih simptoma. Međutim, kako bi se spriječile teške forme bolesti i izbegla velika oštećenja očnog živca, a samim tim i oštećenja vida, veoma je važno da se ova bolest oka otkrije što ranije. Ranom dijagnostikom glaukoma i njegovim pravilnim liječenjem se samo mogu spriječiti njegovi teži oblici i gubitak vida.
Prvi korak u dijagnostifikovanju glaukoma jeste oftalmološki prijegled koji uključuje i mjerenje očnog pritiska. Ukoliko je on povišen, odnosno veći od i 21 mmHg sprovodi se dalja dijagnostika koja obuhvata:
Uz pomoć svih ovih, savremenih dijagnostičkih metoda oftalmolozi mogu otkriti bolest u ranoj fazi i spriječiti velika propadanja vida.
Liječenje glaukoma se, pre svega, odnosi na snižavanje očnog pritiska i tu postoji nekoliko pristupa: kapima, laserskim putem ili operacijom.
Kada je riječ o liječenju kapima, zadatak oftalmologa je da pronađe prave kapi ili kombinaciju različitih kapi koje će očni pritisak spusti dovoljno nisko da ne oštetiti očni živac. To je tradicionalni pristup u liječenju glaukoma, gdje pacijent ima zadatak da redovno stavlja kapi u oko, kao i da redovno posjećuje oftalmologa i kontroliše očni pritisak.
Savremeniji način liječenja glaukoma jeste lasersko liječenje. Postoje različite vrste lasera uz pomoć kojih se terapija radi, a trenutno aktuelni tretman je korišćenjem mikropuslnog žutog lasera. Sprovodi se ambulantno, u kapljičnoj anesteziji i najčešće, nema nikakve komplikacije po pacijenta. Nakon intervencije laserom, pacijent dobija odgovarajuću terapiju.
Operacija, odnosno hirurgija glaukoma se sprovodi onda kada je bolest dosta napredovala, a lasersko liječenje ili liječenje kapima nisu dovoljni da se kontroliše očni pritisak. Operacija glaukoma je jednostavna, radi se u lokalnoj anesteziji, a nakon same operacije potrebno je da pacijent često odlazi na kontrole.
Kao i samo dijagnostifikovanje i liječenje glaukoma, važno je i njegovo praćenje. Zbog toga, osobe koje imaju glaukom treba da imaju svog oftalmologa, u koga imaju puno povjerenje i koga će posjećivati na redovnim kontrolama, do kraja svog života. Tokom praćenja koriste se vidno polje i OCT jer omogućavaju lagano i tačno poređenje promjena u vidnom polju i sloju nervnih vlakana.
S obzirom na to da glaukom najčešće nema nikakve simptome u svojim prvim fazama, veoma je važno redovno odlaziti kod oftalmologa na redovne preglede, naročito ukoliko imate neki od faktora rizika.
Pored toga, zdrava ishrana može biti vaš saveznik. Birajte hranu koja je bogata beta-karotenom, cinkom, selenom, kao i drugim antioksidantima. Ne zaboravite da jedete voće i povrće koje ima vitamin E, vitamin C, vitamin A, kao i namirnice koje imaju omega 3 masne kiseline.
I djeca mogu imati glaukom, premda je to značajno rijetko. Svakako, da kod pridruženih sindroma može postojati i glaukom, na šta se mora obratiti pažnja. Zbog toga, djeca koja imaju neki drugi značajan očni problem kao što je na primjer urođena katarakta, takođe mogu biti izložena glaukomu.
