Nesvjestica i sinkopa - uzroci i kada je hitno

Simptomi i obrasci

Najvažnija karakteristika sinkope je prolazni gubitak svijesti uz gubitak posturalnog tonusa, sa relativno brzim i spontanim oporavkom. Osoba može prije epizode osjetiti slabost, mučninu, znojenje, toplotu, zamagljenje vida ili osjećaj da će se onesvijestiti, ali takve tegobe nisu dovoljne da se uzrok zaključi. Kod nekih događaja upozorenje je kratko ili izostane, što je dodatni razlog da se pažljivo opišu okolnosti.

Nesvjestica i malaksalost takođe nisu isto. Malaksalost može trajati duže i ne mora uključivati gubitak svijesti. Slično tome, nesvjestica i vrtoglavica često se pretražuju zajedno, ali osjećaj okretanja prostora, nestabilnosti ili omaglice bez potpunog gubitka svijesti ne treba nazivati sinkopom samo zato što je osoba morala da sjedne ili legne.

Širi izraz gubitak svijesti obuhvata različite događaje koji spolja mogu izgledati slično. Zato se u procjeni ne polazi samo od riječi koju pacijent koristi, nego od toga da li je svijest zaista potpuno izgubljena, kako je osoba pala, šta je svjedok primijetio, koliko brzo se osoba povratila i da li su postojali drugi simptomi. Takav opis pomaže ljekaru da razlikuje moguće obrasce, ali sam po sebi nije dijagnoza.

Važno je zapamtiti i šta se dešavalo neposredno prije epizode. Dugotrajno stajanje, boravak u toplom prostoru, emocionalni stres, bol, naglo ustajanje, mirovanje ili fizički napor nose različite informacije. Ni jedna od tih okolnosti sama ne potvrđuje uzrok, ali mijenja način na koji se događaj procjenjuje.

Način oporavka je takođe važan. Kod tipične sinkope svijest se vraća spontano, ali osoba kratko može biti umorna, blijeda ili malaksala. Ako oporavak nije uobičajeno brz, ako ostaje izražena smetenost ili se pojavljuju novi neurološki simptomi, to više nije detalj koji treba samo zapisati za kasniji pregled, nego razlog za hitnu procjenu. Svjedok događaja često može najbolje opisati koliko je trajao period bez svijesti i kako je izgledao povratak u normalno stanje.

Kada osoba osjeti upozoravajuće tegobe prije epizode, važno je razlikovati taj osjećaj od samog gubitka svijesti. Mučnina, znojenje, osjećaj toplote, zamagljenje vida, slabost ili omaglica mogu prethoditi sinkopi, ali se mogu javiti i bez nje. Za procjenu je zato važno reći da li je svijest zaista bila izgubljena ili je osoba ostala svjesna i samo morala da sjedne ili legne.

Vazovagalna sinkopa

Vazovagalna sinkopa je čest refleksni obrazac nesvjestice. Može se javiti nakon dužeg stajanja, pri emocionalnom stresu, strahu, bolu, medicinskom postupku ili u drugim situacijama koje kod osjetljive osobe pokrenu naglu promjenu krvnog pritiska i srčane frekvencije. Prije gubitka svijesti mogu se javiti toplota, mučnina, znojenje, bljedilo ili zamagljenje vida.

Ipak, poznat okidač ne znači da se svaka naredna epizoda može unaprijed proglasiti vazovagalnom. Iznenadna nesvjestica bez tipičnog upozorenja, posebno ako se desila tokom napora, u mirovanju ili uz bol u grudima i palpitacije, zahtijeva drugačiji nivo opreza. Procjena se zasniva na cijelom događaju, a ne na jednom simptomu ili prethodnom iskustvu.

Nesvjestica pri ustajanju

Nesvjestica pri ustajanju ili osjećaj da će osoba izgubiti svijest neposredno nakon promjene položaja važan je podatak za ljekara. Promjena iz ležećeg ili sjedećeg u uspravan položaj može biti povezana sa padom krvnog pritiska, ali uzrok se ne može potvrditi samo na osnovu toga što je epizoda nastala pri ustajanju.

Korisno je opisati koliko brzo nakon ustajanja su počele tegobe, da li je osoba prethodno dugo ležala ili sjedila, da li je bilo omaglice, zamućenja vida, malaksalosti, palpitacija ili potpunog gubitka svijesti i kako je izgledao oporavak. Posebno je važno navesti lijekove koje osoba uzima, ali ih nakon epizode ne treba samostalno prekidati, uvoditi ili mijenjati.

Kod nesvjestice pri ustajanju korisno je opisati i položaj neposredno prije događaja, vrijeme koje je proteklo do pojave tegoba i da li je osoba uspjela da se osloni ili sjedne prije potpunog gubitka svijesti. Ako je postojala samo kratka omaglica bez gubitka svijesti, i to treba reći upravo tako. Ta razlika pomaže ljekaru da tačnije razumije obrazac događaja bez pretpostavljanja uzroka.

Kada je hitno

Nije svaka sinkopa posljedica ozbiljnog stanja, ali određene okolnosti povećavaju potrebu za hitnom procjenom. Posebno su važne epizode povezane sa bolom u grudima, naglim ili izraženim palpitacijama, fizičkim naporom, povredom pri padu ili novim neurološkim znakovima. Ako se bilo šta od toga pojavilo uz gubitak svijesti, događaj ne treba svoditi na uobičajenu nesvjesticu niti pokušavati procijeniti rizik bez medicinske procjene.

Hitnu procjenu zahtijeva i situacija u kojoj osoba nakon događaja nije u svom uobičajenom stanju, ima novu slabost dijela tijela, teško govori, ima izraženu smetenost ili druge nove neurološke znakove. Uzrok se ne može pouzdano procijeniti bez odgovarajućeg pregleda, jer sličan događaj može imati neurološko, kardiološko ili drugo objašnjenje. Prioritet je pravovremena procjena uživo.

Događaj tokom fizičkog napora je posebno važan podatak. Sinkopa koja se javila dok je osoba trčala, brzo hodala, nosila teret ili obavljala drugi napor zahtijeva hitnu medicinsku procjenu, naročito ako su prisutni bol u grudima, otežano disanje ili palpitacije. Slično važi za osobe sa poznatim srčanim bolestima ili važnom kardiološkom anamnezom.

Iznenadna nesvjestica bez jasnog upozorenja takođe zaslužuje oprez, naročito kada se dogodila u sjedećem ili ležećem položaju, kada se epizode ponavljaju u kratkom periodu ili kada osoba već ima značajnu srčanu anamnezu. To ne znači da je uzrok sigurno opasan ili kardiološki, ali znači da se procjena ne smije zasnivati na pretpostavci da je riječ o bezazlenom događaju.

Povreda pri padu nakon gubitka svijesti

Kod sinkope osoba može pasti bez mogućnosti da se zaštiti. Zato povreda glave, lica, vrata, grudnog koša, ruku ili nogu nije sporedan detalj, nego dio procjene događaja. Čak i kada uzrok gubitka svijesti još nije poznat, povreda pri padu može sama po sebi zahtijevati hitnu medicinsku pažnju.

Težina povrede ne može se pouzdano procijeniti bez odgovarajućeg pregleda niti treba pretpostaviti da je dovoljno samo praćenje kod kuće. Ljekaru treba reći kako je osoba pala, na kakvu podlogu, da li je udarila glavom, da li postoji bol, otok, krvarenje, ograničenje pokreta ili drugi novi simptom. Ako je povreda značajna ili postoje druge crvene zastavice, potrebna je hitna procjena.

Pronađi nas

50 000+ zadovoljnih pacijenata

+387 (51) 318 600

+387 65 960 790

Mogući uzroci

Uzroci nesvjestice nisu jedna jedinstvena grupa. Sinkopa se najčešće razmatra kroz refleksne obrasce, promjene povezane sa položajem tijela i cirkulacijom, te kardiološke uzroke, ali postoje i druga stanja koja mogu dovesti do prolaznog gubitka svijesti ili ga oponašati. Zbog toga isti događaj nije moguće pouzdano klasifikovati bez anamneze i pregleda.

Refleksna, uključujući vazovagalnu sinkopu, često ima prepoznatljiv kontekst kao što su dugotrajno stajanje, toplota, bol ili emocionalni okidač i može biti praćena mučninom, znojenjem i osjećajem toplote. Epizode vezane za ustajanje mogu usmjeriti pažnju na promjene krvnog pritiska i odgovor organizma na promjenu položaja. Međutim, čak i kada obrazac djeluje poznato, procjena treba uzeti u obzir dob, ranije bolesti, lijekove, povredu i sve prateće simptome.

Kardiološki uzroci čine posebnu grupu jer gubitak svijesti može biti povezan sa poremećajem srčanog ritma ili drugim srčanim problemom. To ne znači da je svaka sinkopa kardiološka. Upravo zato su važni detalji kao što su događaj tokom napora, iznenadne palpitacije, bol u grudima, ranije poznata bolest srca ili izostanak uobičajenih upozoravajućih simptoma.

Postoje i događaji koji nisu sinkopa, iako ih osoba ili svjedok mogu opisati kao nesvjesticu. Različiti uzroci gubitka svijesti mogu imati sličan spoljašnji izgled, pa nije bezbjedno zaključivati samo na osnovu trajanja, jednog simptoma ili snimka sa pametnog sata. Ako opis nije jasan, cilj pregleda je da se utvrdi koji pravac procjene ima najviše smisla.

U procjeni se uzima u obzir i širi kontekst: da li je osoba bila dehidrirana ili bolesna, da li je nedavno mijenjana propisana terapija, da li postoje druge hronične bolesti i da li su slične epizode postojale ranije. Ovi podaci mogu pomoći ljekaru da suzi moguće uzroke, ali nisu poziv da pacijent samostalno prekida lijekove ili pokušava izazvati simptome radi provjere.

Kada je važan kardiološki kontekst

Kardiološki kontekst je posebno važan ako je sinkopa nastala tokom fizičkog napora, ako su joj prethodile ili je prate palpitacije, bol u grudima ili otežano disanje, kao i kod osobe koja već ima poznatu srčanu bolest. Podatak o ranijim poremećajima ritma, srčanim zahvatima ili drugim kardiološkim stanjima treba jasno prenijeti ljekaru.

Ako osoba ima pacemaker ili ICD, taj podatak je važan dio anamneze. On sam ne objašnjava zašto je došlo do nesvjestice i ne znači da se uzrok može zaključiti bez pregleda. Takođe, nije razlog za samostalno mijenjanje terapije ili pokušaj tumačenja podataka uređaja bez stručne procjene.

Palpitacije su važne kao prateći signal, ali njihov uzrok zahtijeva zasebnu procjenu simptoma. Slično tome, bol u grudima uz gubitak svijesti mijenja hitnost događaja, ali sam opis epizode nije dovoljan da se utvrdi uzrok bola.

Dijagnostika i pregled

Procjena nakon sinkope počinje detaljnim opisom događaja. Ljekara zanima šta je osoba radila neposredno prije gubitka svijesti, da li je stajala, sjedila ili ležala, da li je upravo ustala, da li je bila u naporu i da li je postojao prepoznatljiv okidač. Jednako su važni simptomi prije događaja, sam tok epizode i način oporavka.

Ako je neko prisustvovao događaju, njegov opis može biti veoma koristan. Osoba koja se onesvijestila često ne zna kako je izgledala tokom kratkog perioda bez svijesti. Svjedok može opisati način pada, boju kože, disanje, pokrete, približno trajanje gubitka svijesti i koliko brzo se osoba vratila u uobičajeno stanje. Ovi podaci ne zamjenjuju pregled, ali pomažu da se događaj tačnije rekonstruiše.

Za procjenu je koristan hronološki opis od nekoliko minuta prije događaja do potpunog oporavka. Treba navesti prve tegobe, trenutak gubitka svijesti ako ga je bilo, način pada, zapažanja svjedoka i stanje nakon buđenja. Ako se detalji razlikuju između osobe i svjedoka, oba opisa mogu biti vrijedna jer pacijent ne može neposredno zapamtiti period u kojem nije bio svjestan.

Prije planirane procjene korisno je zapisati nekoliko činjenica, naročito ako se detalji brzo zaboravljaju:

• šta se dešavalo neposredno prije gubitka svijesti ili osjećaja da ćete se onesvijestiti

• da li je događaj nastao pri ustajanju, u mirovanju, tokom ili neposredno poslije napora

• da li su bili prisutni bol u grudima, palpitacije, otežano disanje, jaka malaksalost ili drugi simptomi

• da li je došlo do pada, udarca ili druge povrede

• kako je izgledao oporavak i šta je primijetila osoba koja je bila prisutna

• koje bolesti i terapiju imate, te da li imate pacemaker ili ICD

Ovakva bilješka služi kao priprema za razgovor sa ljekarom, ne kao kućni dijagnostički test. Ne treba koristiti puls, krvni pritisak, pametni sat ili aplikaciju da biste sami potvrdili ili isključili uzrok sinkope. O tome koji su pregledi ili dodatna obrada potrebni odlučuje ljekar na osnovu cijelog kliničkog konteksta.

Na pregledu je važno reći i da li je ovo prva epizoda ili se nesvjestica ponavljala. Ponavljanje događaja, promjena ranijeg obrasca ili pojava novih pratećih simptoma mogu biti važni za odluku o daljoj obradi. Jednako je korisno navesti porodičnu anamnezu ozbiljnih srčanih bolesti ili iznenadnih smrti u mlađoj dobi, ako takav podatak postoji.

Naredni koraci

Naredni korak zavisi prije svega od toga da li postoje crvene zastavice. Ako su uz gubitak svijesti prisutni bol u grudima, palpitacije, događaj tokom napora, povreda ili novi neurološki znaci, potrebna je hitna medicinska procjena. U tim okolnostima nije bezbjedno odlagati procjenu radi redovnog termina niti čekati da se vidi hoće li se epizoda ponoviti.

Ako je epizoda završena, osoba je stabilna i nema navedenih hitnih znakova, planirana ljekarska procjena i dalje može biti važna, posebno kada je to prvi događaj, kada se nesvjestica ponavlja ili kada postoji poznata kardiološka bolest. Nesvjestica kod starijih osoba zahtijeva dodatnu pažnju zbog češćih pridruženih bolesti, mogućeg uticaja više lijekova i većeg rizika od povrede pri padu. Ni u toj grupi uzrok se ne treba pretpostavljati bez pregleda.

Do pregleda ne treba samostalno prekidati, uvoditi ili mijenjati propisanu terapiju zbog pretpostavke da je neki lijek izazvao sinkopu. Ljekaru je korisno ponijeti spisak lijekova i doza koje osoba trenutno uzima, kao i podatke o ranijim bolestima i sličnim epizodama. Ako se u međuvremenu pojavi nova crvena zastavica, prioritet postaje hitna procjena.

Kod nehitne situacije smisao planiranog pregleda nije da se unaprijed potvrdi određena dijagnoza, nego da se povežu opis događaja, lična i porodična anamneza, terapija i klinički nalaz. Na osnovu toga ljekar odlučuje da li je potrebna dalja obrada i u kojem pravcu. Takav pristup je pouzdaniji od pokušaja da se uzrok prepozna samo po jednom simptomu.