Atrijalna fibrilacija - simptomi, dijagnoza i kada je hitno

Šta je atrijalna fibrilacija

Atrijalna fibrilacija, odnosno fibrilacija pretkomora, spada u srčane aritmije. Kod normalnog ritma električni impulsi se šire organizovano i omogućavaju usklađeno stezanje srčanih komora. Kod atrijalne fibrilacije električna aktivnost u pretkomorama nije organizovana na isti način, pa puls može biti nepravilan, a njegova brzina može varirati. Zbog toga osoba može osjetiti promjenu ritma, ali način na koji se stanje ispoljava nije isti kod svih.

Važno je razlikovati pojam atrijalne fibrilacije od šireg izraza aritmija srca. Aritmija je zajednički naziv za različite poremećaje brzine ili pravilnosti srčanog ritma. Atrijalna fibrilacija je samo jedan od tih poremećaja i zahtijeva medicinsku potvrdu. Nepravilan puls na kućnom mjeraču, obavještenje pametnog sata ili subjektivan osjećaj da srce 'preskače' može biti razlog za procjenu, ali ne može samostalno potvrditi o kojoj se aritmiji radi.

Dijagnoza je važna i kada su simptomi blagi, jer ljekar nakon potvrde ritma procjenjuje širi kardiovaskularni kontekst i individualni rizik. Kod atrijalne fibrilacije pažnja nije usmjerena samo na to koliko pacijent osjeća lupanje srca. Procjenjuju se i druge bolesti, faktori rizika, mogućnost komplikacija, uticaj aritmije na svakodnevno funkcionisanje i potreba za daljim praćenjem ili liječenjem. Zato se zaključci ne donose samo na osnovu simptoma.

Atrijalna fibrilacija je važna i zato što se kod nekih pacijenata povezuje sa većim rizikom od tromboembolijskih komplikacija, uključujući moždani udar. Taj podatak ne znači da svaka osoba sa atrijalnom fibrilacijom ima isti rizik niti da svako treba istu terapiju. Procjena se radi individualno, uz uvid u dob, pridružene bolesti, ranije događaje i druge kliničke podatke. Lični rizik i odluka o antikoagulantnoj terapiji zato se procjenjuju sa ljekarom, na osnovu cjelokupnog nalaza.

Kod potvrđene atrijalne fibrilacije važno je posmatrati cijelu sliku, a ne samo ritam u jednom trenutku. Krvni pritisak, druge bolesti srca, metabolički faktori, funkcija bubrega, navike i promjene zdravstvenog stanja mogu biti dio procjene i praćenja. Neki od tih faktora mogu se mijenjati tokom vremena, pa plan koji je bio odgovarajući ranije ne mora nužno ostati nepromijenjen bez redovne ljekarske procjene.

Atrijalna fibrilacija simptomi

Atrijalna fibrilacija simptomi mogu izgledati različito od osobe do osobe. Neko opisuje ubrzano lupanje, drugi nepravilno kucanje, treći zamor ili manju toleranciju napora. Tegobe mogu početi naglo ili biti toliko blage da ih je teško povezati sa srčanim ritmom. Sam opis simptoma ne govori pouzdano da li je prisutna atrijalna fibrilacija, niti koliko je stanje ozbiljno.

Mogu se javiti osjećaj ubrzanog ili nepravilnog rada srca, palpitacije, zamaranje pri aktivnostima koje su ranije bile lakše, nedostatak vazduha, slabost, vrtoglavica ili nelagoda u grudima. Slične tegobe mogu pratiti i druga stanja, uključujući druge aritmije, anemiju, poremećaje rada štitne žlijezde, stres, dehidraciju ili druga kardiovaskularna i nekardiološka stanja. Zbog toga se simptom ne pretvara direktno u dijagnozu.

Posebno je važno obratiti pažnju na novi obrazac tegoba. Ako osoba koja ranije nije imala smetnje počne primjećivati ponavljane epizode nepravilnog rada srca, ako se simptomi pojačavaju ili remete svakodnevne aktivnosti, medicinska procjena ima smisla i kada nema hitnih znakova. Cilj pregleda nije samo potvrditi ili isključiti atrijalnu fibrilaciju, nego razumjeti šta se zaista događa sa ritmom srca i šta je naredni korak.

Može li atrijalna fibrilacija biti bez simptoma

Da. Atrijalna fibrilacija može postojati bez izraženih simptoma. Neke osobe ne osjećaju palpitacije, ne primjećuju promjenu pulsa i nemaju tipičan osjećaj ubrzanog rada srca. Stanje se tada može otkriti slučajno tokom pregleda ili snimanja srčanog ritma urađenog iz drugog razloga.

Odsustvo simptoma ne znači da se atrijalna fibrilacija može isključiti, ali ne znači ni da je osoba ima. To je jedan od razloga zbog kojih samoprocjena na osnovu osjećaja nije pouzdana. Ako postoji sumnja na poremećaj ritma, raniji nalaz, upozorenje uređaja ili drugi medicinski razlog za provjeru, ljekar procjenjuje da li i kako treba dokumentovati ritam.

Zbog mogućeg asimptomatskog toka, procjena se ne zasniva samo na tome da li osjećate lupanje, preskakanje ili ubrzan rad srca. Ako je nepravilnost ritma ranije zabilježena u medicinskoj dokumentaciji, taj nalaz treba posmatrati zajedno sa simptomima i drugim zdravstvenim podacima. Isto važi kada su tegobe povremene: prestanak osjećaja palpitacija između epizoda ne potvrđuje šta se dešava sa ritmom u svakom trenutku, ali ni sam osjećaj nepravilnosti ne dokazuje atrijalnu fibrilaciju. Korisno je ljekaru opisati kada ste prvi put primijetili promjenu, da li se obrazac ponavlja i imate li ranije nalaze. Cilj je povezati ono što osjećate sa objektivno dokumentovanim ritmom, bez samostalnog zaključivanja o dijagnozi.

Atrijalna fibrilacija i palpitacije nisu isto

Palpitacije su osjećaj da srce lupa, preskače, ubrzava ili radi drugačije nego inače. To je simptom, a ne naziv jedne određene bolesti. Atrijalna fibrilacija je dijagnoza koja može izazvati palpitacije, ali palpitacije mogu nastati i kod drugih poremećaja ritma, kao i u situacijama koje nisu posljedica srčane aritmije.

Zbog toga se pitanje 'da li je ovo atrijalna fibrilacija' ne može pouzdano riješiti samo opisom senzacije u grudima. Neko sa atrijalnom fibrilacijom može osjećati izrazito lupanje, neko samo umor, a neko ništa posebno. S druge strane, osoba sa čestim preskakanjem srca može imati potpuno drugi ritam. Razlika između simptoma i dijagnoze pomaže da se izbjegnu i nepotrebna panika i lažna sigurnost.

Ako su glavna tegoba preskakanje ili lupanje srca, korisno je tokom pregleda opisati kada se javlja, koliko približno traje, da li počinje i prestaje naglo, da li je povezano sa naporom i da li ga prate vrtoglavica, nedostatak vazduha, bol u grudima ili gubitak svijesti. Ti podaci pomažu ljekaru da odredi dalji tok procjene, ali nisu zamjena za dokumentovanje srčanog ritma.

Pronađi nas

50 000+ zadovoljnih pacijenata

+387 (51) 318 600

+387 65 960 790

Paroksizmalna i povremena atrijalna fibrilacija

Paroksizmalna atrijalna fibrilacija je medicinski izraz za obrazac u kojem se epizode atrijalne fibrilacije pojavljuju i potom prestaju, odnosno ritam nije stalno u atrijalnoj fibrilaciji. Pacijenti to ponekad opisuju kao povremena atrijalna fibrilacija, ali izraz 'povremena' sam po sebi nije dovoljan da osoba odredi kojoj medicinskoj kategoriji pripada njen ritam.

Epizode mogu biti neprijatne i uočljive, ali mogu biti i slabo primjetne. Takođe, činjenica da je osjećaj nepravilnog rada srca prestao ne dokazuje da je uzrok bila atrijalna fibrilacija, niti da dalje procjene nema smisla. Ljekar povezuje opis epizode sa nalazima i odlučuje da li je potrebno pokušati dokumentovati ritam upravo tokom tegoba ili koristiti duže praćenje.

Nazivi poput paroksizmalna, perzistentna ili trajno prihvaćena atrijalna fibrilacija imaju kliničko značenje i koriste se u planiranju liječenja, ali se ne određuju samostalno na osnovu trajanja subjektivnog osjećaja. Ako se nepravilnost javlja povremeno, korisnije je zabilježiti okolnosti i simptome i o tome razgovarati sa ljekarom nego pokušavati samostalno klasifikovati stanje.

Atrijalna fibrilacija i EKG

Kada postoji sumnja na atrijalnu fibrilaciju, EKG ima važnu ulogu jer bilježi električnu aktivnost srca i omogućava ljekaru da procijeni ritam. Upit atrijalna fibrilacija EKG često se javlja zato što pacijent želi znati može li se stanje 'vidjeti' na snimku. Kada je atrijalna fibrilacija prisutna u trenutku snimanja, EKG može dokumentovati karakterističan obrazac i pomoći u postavljanju dijagnoze.

Jedan uredan kratki EKG ipak ne mora objasniti povremene simptome ako se epizoda nije dogodila tokom snimanja. To ne znači da atrijalna fibrilacija postoji, nego da nalaz treba tumačiti u kontekstu onoga što osoba osjeća i kada se tegobe javljaju. Kod povremenih epizoda ljekar procjenjuje da li je potrebno drugačije ili duže praćenje srčanog ritma.

Pametni satovi i drugi uređaji mogu skrenuti pažnju na nepravilan puls, ali njihov signal nije isto što i medicinska dijagnoza. Ako uređaj više puta prijavljuje nepravilnost, naročito uz simptome, nalaz treba pokazati ljekaru. Slično tome, aplikacija ili kućni mjerač ne treba da budu osnova za samostalno uvođenje ili prekid terapije.

Kada atrijalna fibrilacija zahtijeva hitnu procjenu

Novi ubrzan ili nepravilan rad srca može zahtijevati hitnu medicinsku procjenu ako se istovremeno jave simptomi koji mogu ukazivati na akutno kardiovaskularno ili neurološko stanje. Posebno ozbiljno treba shvatiti bol ili pritisak u grudima, izraženo otežano disanje, nesvjesticu ili gubitak svijesti, kao i iznenadnu slabost ili utrnulost jedne strane lica ili tijela, poremećaj govora, konfuziju ili nagli poremećaj vida.

U takvoj situaciji ne pokušavajte sami utvrditi da li je uzrok atrijalna fibrilacija. Potrebna je hitna procjena, jer sličan skup simptoma može pratiti različita akutna stanja. Ne treba čekati da se simptomi 'smire sami' niti odlagati pomoć zbog planiranog termina u ambulanti. Ako osoba ima izražene ili naglo nastale tegobe, prioritet je hitna medicinska služba.

Ako nema navedenih hitnih znakova, ali se palpitacije ili nepravilan rad srca ponavljaju, pogoršavaju ili su novi za vas, planirana kardiološka procjena je razuman naredni korak. Razgraničenje hitnog od nehitnog ne može se svesti na jednu brojku pulsa ili trajanje epizode. Važna je cjelokupna klinička slika i procjena zdravstvenog radnika.

Kako se procjenjuje atrijalna fibrilacija

Procjena počinje razgovorom o simptomima i zdravstvenom kontekstu. Ljekara obično zanima kada su tegobe počele, da li su stalne ili povremene, postoji li osjećaj brzog ili nepravilnog ritma, šta se dešava tokom napora i postoje li pridruženi simptomi. Važni su i raniji nalazi, postojeće bolesti, terapija koju osoba već koristi, porodična anamneza i faktori koji mogu uticati na srčani ritam.

Sljedeći cilj je dokumentovati ritam i procijeniti srce u širem kontekstu. EKG je osnovni način da se električna aktivnost srca zabilježi u određenom trenutku. Ako se tegobe javljaju povremeno, ljekar može razmotriti duže praćenje ritma ili druge pretrage, u zavisnosti od simptoma i nalaza. Izbor se ne određuje unaprijed za sve pacijente na isti način.

Procjena se ne završava samim nazivom aritmije. Kada se atrijalna fibrilacija potvrdi, ljekar razmatra postojeće bolesti, krvni pritisak, prethodne kardiovaskularne događaje, moguće okidače i druge podatke koji utiču na liječenje i praćenje. Važno je i kako stanje utiče na kvalitet života, fizičku aktivnost, zamaranje i toleranciju napora.

Kod osobe koja nema dijagnozu, cilj pregleda nije unaprijed pretpostaviti atrijalnu fibrilaciju, nego doći do objašnjenja tegoba. Kod osobe koja već ima potvrđenu dijagnozu, cilj može biti procjena simptoma, ritma, efekta terapije i promjena rizika tokom vremena. Zbog toga se plan daljih koraka razlikuje od pacijenta do pacijenta.

Procjena zato odgovara na nekoliko odvojenih pitanja koja se ne mogu svesti na jedan simptom ili jedno očitanje pulsa. Prvo je potrebno utvrditi da li je srčani ritam zaista atrijalna fibrilacija ili postoji drugo objašnjenje tegoba. Zatim se procjenjuje kako se zabilježeni ritam uklapa u simptome i zdravstveni kontekst osobe. Ako je atrijalna fibrilacija već potvrđena, naredni koraci zavise od individualnih podataka, ranijih nalaza, postojećih bolesti i terapije koju osoba već koristi. Zbog toga isti osjećaj lupanja srca ne vodi automatski do iste dijagnoze ili istog plana liječenja kod dvije različite osobe. Pregled služi da se te razlike razjasne i da se odredi medicinski opravdan naredni korak.

Za procjenu je korisno donijeti postojeću medicinsku dokumentaciju i spisak terapije koju već koristite. Ako su se epizode javljale povremeno, možete zapisati kada su počele, šta ste radili u tom trenutku i koje su ih tegobe pratile. Ako imate zapis pametnog sata ili uređaja koji je zabilježio nepravilnost, možete ga pokazati ljekaru kao dodatnu informaciju, ali takav zapis ne treba samostalno tumačiti kao konačnu dijagnozu.

Ako je atrijalna fibrilacija već potvrđena, kontrole služe i da se procijeni da li se obrazac simptoma promijenio, kako se podnosi propisana terapija i da li su se pojavili novi faktori koji mogu uticati na plan liječenja. Dinamična procjena je važna jer se zdravstveno stanje ne posmatra kao nepromjenjiva fotografija, već kao proces koji se prati tokom vremena.

Atrijalna fibrilacija terapija i lijekovi

Atrijalna fibrilacija terapija se ne određuje samo na osnovu toga da li osoba osjeća lupanje srca. Plan liječenja je individualan i zavisi od potvrđene dijagnoze, simptoma, drugih bolesti, nalaza i procjene rizika. U savremenom pristupu ljekar razmatra kontrolu pridruženih bolesti i faktora rizika, prevenciju tromboembolijskih komplikacija, kontrolu frekvencije ili ritma i redovnu procjenu tokom vremena.

Lijekovi se mogu koristiti u različite svrhe, ali nije bezbjedno samostalno birati terapiju na osnovu tuđeg iskustva ili opšteg opisa bolesti. Nekome je fokus na kontroli srčane frekvencije, kod nekoga se razmatra održavanje ritma, a kod određenih pacijenata procjenjuje se potreba za antikoagulantnom terapijom radi smanjenja rizika od moždanog udara i drugih tromboembolijskih događaja. Koja je strategija prikladna određuje ljekar na osnovu individualnih podataka.

Poseban oprez je potreban sa antikoagulantnom terapijom. Ako je već propisana, ne treba je samostalno prekidati, preskakati, mijenjati ili ponovo uvoditi bez dogovora sa ljekarom. Isto važi za antiaritmijsku i drugu kardiološku terapiju. Promjena doze ili režima može imati posljedice koje se ne mogu procijeniti bez uvida u dijagnozu, druge lijekove, bubrežnu funkciju, rizik od krvarenja i druge relevantne podatke.

Ako imate novu sumnju na atrijalnu fibrilaciju, cilj nije unaprijed početi terapiju, nego prvo potvrditi šta se događa. Ako već imate dijagnozu, a simptomi su se promijenili, terapija se procjenjuje u odnosu na novi klinički kontekst. Za odluku o liječenju važni su potvrđena dijagnoza, nalazi i cjelokupno zdravstveno stanje, zato promjene terapije treba dogovarati sa ljekarom.